Ruski kosmonaut Anton Škaplerov objavio je fotografiju Aralskog mora (jezera) iz svemira, na kojoj se vidi katastrofalna sudbina tog mora – njegova ukupna površina se u poslednjih nekoliko godina drastično smanjila. On je izrazio žaljenje što je nivo mora na granici između Kazahstana i Uzbekistana postao veoma nizak. More se poslednjih pedeset godina smanjilo zbog smanjenog dotoka uzrokovanog hidrogeološkim radovima na rijekama pritokama Amu Darji i Sir Darji.
Naime, od 40-ih godina 20. vijeka vode ovih rijeka se koriste za navodnjavanje polja pamuka u Kazahstanu i Uzbekistanu, a s obzirom na to da oko 20 do 60 kubnih kilometara vode godišnje ode za navodnjavanje, nivo mora opadne za 20 do 60 centimetara godišnje. Rezultat toga jeste da se ukupna zapremina jezera od 1960. smanjila za 80 procenata, dok je narasli salinitet uništio skoro sve oblike života u njemu.
Zbog opadanja nivoa mora došlo je do promjene lokalne klime i izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. To je dovelo i do propasti ribolova i industrija koje su bile povezane s njim, a nekadašnje luke danas se nalaze i do 50 kilometara od sadašnje obale jezera.
Od 1989. godine Aralsko more je podijeljeno na Malo more na sjeveru i Veliko more na jugu, a ako se ništa ne bude preduzelo, vjeruje se da će južni dio jezera nestati do 2025. godine. Izgradnjom brane na sjeveru, došlo je do naglog rasta nivoa vode u Malom moru. Zasad je Kazahstan zainteresovan za mjere spasavanja svog dijela Aralskog mora s pomoću kredita Svjetske banke, dok Uzbekistan smatra da je proizvodnja pamuka mnogo značajnija.
Aralsko more se nalazi u središnjoj Aziji, između Kazahstana na sjeveru i Karakalpakstana, regiji Uzbekistana, na jugu. Grubo prevedeno na naš jezik znači „More ostrva” zbog više od 1.500 postojanih ostrva koja izviruju iz vode.
Današnje područje oko mora prepuno je tzv. „groblja brodova”. Prekomjerno isušivanje takođe je uticalo i na ekonomiju ostavljajući iza sebe nezaposlenost i glad mjesnog stanovništva. Aralsko jezero je takođe i zagađeno, i to je uglavnom otpad od testiranja nuklearnog oružja, industrijskih projekata, pesticidi i ostali otpad iz rijeka koje se u njega ulivaju. Naleti vjetra ispunjeni solju koja je bila unutar mora šteti zemlji u okolini čime je onemogućen razvoj bilo kakvog oblika biljnog pokrova – dovelo je do neplodnosti zemlje. Ono takođe šteti zdravlju lokalnog stanovništva i doprinosi razvoju mnogih bolesti. Isušivanje jezera je nepovratno uticalo na klimatske promjene pri čemu su ljeta vruća i sušna, a zime hladnije i duže. Isušivanje jezera se u svjetskim razmjerima opisuje kao ekološka katastrofa. U Kazahstanu je uložen veliki trud da bi se zaustavilo isušivanje preostalog sjevernog dijela jezera, danas zvanog Mali Aral. Projekat brane iz 2005. godine uspješno je povisio nivo vode mora za dva metra. Salinitet se smanjio, pronađene su ribe u većem broju, a takođe je na nekim mjestima moguć i ribolov. Spasavanje većeg jezera, Velikog Arala, u sjevernom dijelu, sada je upitno.
Godine 1918. ruska vlada odlučila je preusmjeriti dvije rijeke, koje napajaju Aralsko jezero, Amu Darju na jugu i Sir Darju na sjeveru, na područje pustinje, kako bi u tom području uzgajali rižu, lubenice, žitarice i pamuk. To je bio dio sovjetskog plana da pamuk, zvano bijelo zlato, postane najveći izvozni proizvod. To se na kraju obistinilo i danas je Uzbekistan najveći izvoznik pamuka.
Gradovi koji su nekada bili na obali tog mora danas se nalaze desetinama kilometara od današnje, postojeće obale. Grad Moynag u Uzbekistanu imao je vrlo razvijenu luku sa 60.000 zaposlenih ribara, a danas taj grad leži kilometrima od obale. Tako danas mnogi brodovi leže u pustinjama. Jedina značajna ribarska industrija u regiji je tamo gdje je poribljeno ribama iz Baltičkog mora.
PRIREDIO: A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.